Psalms 42

1Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. (42:2) Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. 2(42:3) Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

3(42:4) Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?” 4(42:5) Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

5(42:6) Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 6(42:7) Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

7(42:8) Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. 8(42:9) Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.

9(42:10) Reći ću Bogu: “Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?” 10(42:11) Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”

(42:12) Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

11